Home LABIN VIKENDOM KONKRETNO: Tea Bičić: “Labin je grad umjetnika, grad likovnosti i grad...

VIKENDOM KONKRETNO: Tea Bičić: “Labin je grad umjetnika, grad likovnosti i grad kulture u mnogim segmentima, i to nitko ne može zaustaviti ni pokolebati”

privatna arhiva

U Labinu se nedavno održavao Mediteranski kiparski simpozij, ovaj važan događaj s dugom tradicijom održavanja koji godinama obogaćuje ponudu umjetnosti u našem gradu. Labin je dobio tri nove skulpture, od kojih je jedna smještena na Karvovu placu, dok su dvije našle svoje mjesto u Parku skulptura Dubrova.

Zapitali smo se tko i kako odlučuje o odabiru umjetnika koji će sudjelovati, a odgovore smo dobili od Tee Bičić, ujedno i umjetničke voditeljice udruge Mediteranski kiparski simpozij koja upravlja istoimenim događajem. No, nismo stali samo na tome. O čemu smo sve s Teom raspravljali, pročitajte u nastavku teksta.

Kako se biraju umjetnici za sudjelovanje na Simpoziju? Tko sve sudjeluje u odluci?
Iza manifestacije Mediteranski kiparski simpozij stoji istoimena Udruga sa svojim radnim tijelima i članstvom. Tako je za ovaj umjetnički i prioritetni, programski dio, zadužen interdisciplinarni Stručni savjet udruge MKS koji broji 5 članova i koji po pozivnom natječaju bira autore. Nakon poziva autori šalju prijedlog projekta za simpozij i tek po odobrenju istoga krećemo u realizaciju odnosno organizaciju.

Kada je riječ o dislociranim skulpturama ili specifičnim međunarodnim suradnjama može se po potrebi osnovati Odbor za selekciju autora koji ubraja članove obiju interesnih strana i vanjske stručne suradnike po potrebi.

Otvaranje 43. Mediteranskog kiparskog simpozija na Dubrovi

Kako je odluka pala na ovogodišnji izbor? Prošle godine izrađena je samo jedna skulptura, dok su ove godine izabrana 3 umjetnika, svatko sa svojom skulpturom. Imaju li te tri skulpture nešto zajedničko? Kako se one uklapaju u Park?
Prošle smo godine zatečeni Covid situacijom morali smanjiti broj sudionika iako je bilo planirano troje. Bez obzira na to što samo jedan autor ne može činiti simpozij ipak smo ga održali radi kontinuiteta te podsjećanja javnosti na ozbiljnost programa. Prošla godina bila je ujedno i 50-a obljetnica postojanja manifestacije Mediteranski kiparski simpozij pa nas je i to obvezalo na održavanje i obilježavanje.

U ovoj smo godini realizirali 4 skulpture, od čega su dvije u Parku, jedna na Karvovoj placi u mjestu Vinež i jedna dislocirana na Pelješcu u mjestu Kuna.

„Labinske“ skulpture imaju zajedničku pojavnost metala u kombinaciji s, naravno, dominantnim kamenom i riječ je o trojici domaćih renomiranih autora koji trenutno dominiraju našom aktualnom kiparskom scenom. Bila bi prava šteta da se njihova imena ne pridruže uglednom društvu koje se predstavlja u Parku skulptura Dubrova.

Ovogodišnje skulpture u Park su se naravno uklopile savršeno i dodatno ga oplemenile. Skulptura na Karvovoj placi dodatno oplemenjuje taj javni i nedavno uređeni prostor koji je vrlo značajan za Labin i Labinštinu, a onda smo s iste „Vinežanske“ strane, odnosno na ulazu u Park preko puta industrijske zone s Erosovom skulpturom dobili jedan sasvim novi ulaz u Park i jedan sasvim novi indikator koji s prometnice ukazuje na Park kao što to sa suprotne strane na prometnici Labin-Rijeka čini skulptura De Karine.

Zatvaranje 43. Mediteranskog kiparskog simpozija, autor: Vedran Ivančević, Tango Media

Kako je protekao ovogodišnji Simpozij? Ispričajte nam kako je to izgledalo iza kulisa…
Iza kulisa je bilo puno rada ali i puno anegdota i zabave kao i obično. Sve je proteklo u dobroj atmosferi obzirom se autori i od ranije znaju međusobno, a i potrefili smo kombinaciju sličnih svjetonazora i smisla za humor…. ☺

Naravno da treba reći da sami ne bi sve uspjeli napraviti i da nam je za svu logistiku i realizaciju trebala podrška nekoliko sjajnih i radišnih ljudi iz naše zajednice koji su uvijek spremni pomoći (Dorijan Brubnjak, Fabio Juričić, Flaviano Škopac, Rasim Halilović itd, itd.)

Kako je protekla suradnja s umjetnicima? S majstorom – klesarom?
Eventualne situacije koje su nam se događale kroz svakodnevni rad brzo su se rješavale, timski rad je funkcionirao besprijekorno i svi su me slušali. ☺ ☺ ☺

Klesar Deni je najvažnija karika simpozija koja funkcionira besprijekorno i najviše radi. On i kipari dobro su se razumjeli pa je sve išlo po planu i u Labinu, kao i na Pelješcu. Jedina osoba koja je stručna za materijal oko kojeg se cijela ova priča vrti je on.

Puno toga se mijenja nabolje u posljednje vrijeme, zgrada Kocke počinje imati svoju pravu funkciju, uređen je i taj Recolor kutak. Koji su daljnji planovi sa samom zgradom Kocke? Javnost je zamjerala što takva zgrada do sada baš i nije bila u funkciji.
Zgrada Kocke još uvijek nije u funkciji. Uređena je djelomično iznutra i koristimo je za vrijeme trajanja simpozija, ali u nju su potrebna veća ulaganja od naših mogućnosti. Na žalost predugo je stajala bez ikakve funkcije i vrijeme je učinilo svoje. Najveći problem je krov i prokišnjavanje…

Mi smo ipak samo Udruga koja je zatekla stanje kakvo je zatekla i nismo u mogućnosti neke stvari dotjerati kako bi željeli bez pomoći zajednice ili većih uspješnih projekata kroz koje se može financirati infrastruktura primjerice.

Vidjet ćemo što će biti i koliko ćemo na tom polju uspjeti realizirati svoje planove…

Javnost je dobrodošla pomoći u ovom slučaju pogotovo. Zato smo lani i osnovali Fond za sanaciju skulptura i održavanje Parka u što spada i infrastruktura, a to je i tzv. KOCKA. U Fond može bilo koja fizička i pravna osoba uplatiti sredstva koja se namjenski ulažu u navedeno.

Tea Bičić (umjetnička voditeljica) i Renata Kiršić (predsjednica udruge) na medijskoj konferenciji u Kocki

Koji su daljnji planovi za Park? Koji su vam sljedeći projekti na kojima sada radite ili ih imate u planu?
Od samog početka ovog mandata od kojeg se složio novi team ljudi i pokrenuo Park u jednom „svježem“ smjeru planovi se samo redaju i logički nameću; lančano se otvaraju nove ideje, a sve prema svjetskim trendovima, naravno…

Nadam se da će se i entuzijazam zadržati kod ove sjajne interdisciplinarne ekipe, kao i kod mene, jer velik je to zalogaj i ogroman broj volonterskih sati. Nije se uvijek lako organizirati, okupiti, odraditi, razmišljati, imati prave kontakte, biti na raspolaganju…

Koji je po vašem mišljenju najveći problem s kojim se Park u svom radu sreće? Što bi vam olakšalo rad?
Pa nekih cca. 2 milijuna eura bi nam sigurno olakšalo ☺ Ha, ha…

Pored toga, od ovih realnijih stvari, olakšalo bi nam svakako kad bi lokalne zajednice preuzele brigu o Parku kao zelenoj površini koja služi građanima i zajednici…

Olakšalo bi i kad ne bi svakodnevno nalazili hrpe smeća i razbijenih stvari oko Kocke i po Parku… Ali to je već druga tema koja involvira društvenu odgovornost, odgoj, itd, pa bolje da zaobiđemo, no činjenica je da se globalno događa nekakva greška u koracima srednje generacije koja neki osnovni kodeks ponašanja nije uspjela prenijeti na mlađe generacije. To je ogroman i ozbiljan problem.

Olakšala bi i koja uplata u Fond da se sanacija postojećih sadržaja odvija u kontinuitetu…

Koje stavke možete svakako iskazati kao pozitivne u upravljanju Parkom?
Pozitivno za mene osobno je svakako rad s kolegama umjetnicima (kiparima). To je priča koja obilježava moj život i u tome uživam. K tome saznanje da stvaramo nešto za generacije koje su pred nama, da održavamo i uređujemo Park koji bi nas svih trebao nadživjeti i oplemeniti način života nebrojenom broju ljudi, djece, kućnih ljubimaca…

Onda su tu i divne suradnje s mnogima, od Kamen Pazina do HEP-a, do Udruge Mendula iz Općine Sv. Nedelja, zatim edukativni sadržaji, radionice, šetnje…

Mnogi su me ljudi iz naše uže i šire lokalne zajednice zaista ugodno iznenadili svojom spremnošću volontiranja i prepoznavanjem lokacije i značaja Parka.

Divno je surađivati s Renatom, Denijem, Mateom i cijelom ekipom koju sam od početka slagala… Mislim da je to stvarno „dream team“ koji iz godine u godinu sve bolje funkcionira i rezultati su više nego vidljivi. Za moje osobno zadovoljstvo i više nego dovoljno.

Zatvaranje Simpozija na Pelješcu, arhiva udruge

Nakon odlaska iz Galerije, posvetila si se privatnom biznisu. Kako je došlo do te odluke? Kad se danas osvrneš na ovu odluku, što ti prolazi kroz glavu?
Nikada se nisam osvrnula. Nemam vremena razmišljati o nečemu što je bilo. Imam puno posla i obveza. ☺

Je li trenutna pandemija utjecala na tvoje poslovanje?
Pa vjerojatno je, kao što je utjecala na cijeli svijet. Neke su djelatnosti s pandemijom nestale ili se polako gase, a druge istovremeno funkcioniraju bolje nego prije… Radi se o ogromnoj promjeni svijeta u kojoj ćemo se svi morati prilagoditi na novo, i u poslovnom, i u komunikacijskom, i u javnom smislu…

Koji su ti daljnje želje na poslovnom planu?
Odustala sam od planova. Pokušavam što je više moguće živjeti i raditi sada. A sada nije loše pa mi je želja npr. da ne bude gore…

Uvijek mi je želja naravno bolji, veći, adekvatniji prostor za stvaranje… Pripremam svoju prvu retrospektivnu izložbu u Puli. Puno je toga poslovno iza mene, a nadam se i ispred. ☺

Tea na otvorenju samostalne izložbe, privatna arhiva Tee Bičić

Kako ocjenjuješ trenutnu kulturnu ponudu u Gradu Labinu? Može li biti bolja?
Uf… Bilo bi bolje ovakva pitanja preskočiti sa mnom. Naravno da može biti bolja. Uvijek može bolje. Taj je moto pokretač evoluiranja u bilo kojem smjeru…

U Labinu imam osjećaj da se puno više priča nego li radi… To općenito vrijedi za mnoga područja. Ovdje je otkad znam za sebe većina njih najpametnija kada raspravlja o tuđoj travi, znanju, kompetenciji, kosi, djeci… A iza istih tih koji vole pričati i nema nekih vidljivih rezultata.

Kulturna ponuda je u Labinu uvijek međutim dobra, bez obzira na sva kuloarna prepucavanja i situacije iza kulisa koje nikome ne služe na čast, i sigurna sam da to ima veze i s nekom višom silom. Labin je grad umjetnika, grad likovnosti i grad kulture u mnogim segmentima, i to nitko ne može zaustaviti ni pokolebati. S vremena na vrijeme Labin zaista oduševi sa svjetskim kulturnim programima, nagradama, mladim osviještenim ljudima, trendovima…

Imamo se zaista čime pokazati i čime ponositi još bi samo trebali shvatiti da je kulturna ponuda jednoga grada rezultat kolektivne svijesti, nasljeđa i struke, a ne individualnog ega.

Što želiš vidjeti u našem gradu?
Više stručnosti i struke na pravim mjestima. Više zajedništva, više međusobnog poštovanja… Više građanskog ponašanja, više „gentlemana“, iskrenosti, i na koncu ljubavi u svemu što radimo… Od onog običnog „Dobar dan“ na dalje…
Svatko od sebe može krenuti, a onda svi zajedno prema još boljem gradu.

Ovim putem zahvaljujem Vam se na razgovoru i na praćenju ovogodišnjeg 43. Mediteranskog kiparskog simpozija i nadam se druženju i dogodine!