Da, nalazi se u obližnoj Šušnjevici i nije „razvikan“ koliko zaslužuje biti, ali nakon posjete Interpretacijskom centru „Vlaški puti“, nameće nam se zaključak – svaki stanovnik Labinštine koji želi znati više o nekadašnjem načinu života na ovim prostorima i ljubitelji prošlosti i tradicije, trebao bi posjetiti Šušnjevicu.
Interpretacijski centar napravljen je vrlo maštovito, počevši od toga da je na podu ocrtana mapa tog lokaliteta, a cijeli ‘krug’ kojeg možete napraviti po centru ima nekakvog smisla, od ‘dolaska’ do ‘odlaska’ ljudi na te prostore, preko sira, pastirskih puteva i općenito tadašnjeg načina njihova života sve do kontrabanda, što je posebno zanimljiva priča i prije nego vas kroz Interpretacijski centar provede Viviana Brkarić, ravnateljica Ekomuzeja „Vlaški puti“.
Rodom iz Nove Vasi, i privatno povezana sa stvarima o kojima prepričava, momentalno uspostavlja dojam osobe koja tu materiju nije ‘učila’, već ju aktivno živi i promišlja, pa je sve zajedno znatno interesantnije. Jedna od segmenata koju ovaj lokalitet čini posebnim je i vlaški jezik, kojim nažalost još uvijek priča tek pedesetak ljudi što jasno upućuje na to koliko je visoko ugrožen taj jezik.
„Pokušavamo revitalizirati jezik kroz radionice koje održavamo, prije svega kroz igraonicu Puljići, a u suradnji sa školom Ivan Goran Kovačić u Čepiću, narednog tjedna ćemo održati predavanja i program s učenicima i u matičnoj školi, ali i ovdje u Područnoj školi u Šušnjevici“, rekla nam je prije nego je objasnila izgovor.
„Koristimo grafiju koju pišemo za hrvatski jezik, budući da je nama nju najlakše čitati. Točnije, ona se razlikuje samo u tri znaka“, a da bi saznali koja su to – nema Vam druge – nego da posjetite Šušnjevicu od ponedjeljka do subote od 10 do 14 sati.
PRIMJER PRIJEVODA POSLJEDNJA DVA ODLOMKA NA VLAŠKI:
Noj lukrån radionice za lu fečori juva ȃnmecavęjn vlaška limba lu fečori ȃn igraonice “Puljići”, e čȃsta åta šetimåna ran pošnji ku škola ȃn Čepič “Ivan Goran Kovačić” lukrå radionice ȃn škola ȃn Šušnjevice ši ȃn Čepič, zis-a månće nego ča špijegęjt-a kum se zgovarę.
Noj koristin pisma kaši kȃn pisejn hȃrvåcka limba, ke lu noj kårlji ganęjn ši hȃrvåcki ȃj šå majlȃhko čitęj. Za fi prečiž, jå-j diferente samo ȃn trej znåkure, e za šti kårlji ȃs čå, nuj åto nego vižitęj Šušnjevicę dila ponediljȃk pȃrla sȃmbata dila zęče pȃrla do ure dupa podne.
No, Ekomuzej „Vlaški puti“ je mnogo širi pojam od samog Interpretacijskog centra, a autorski tim koji ga je kreirao u sastavu Viviana Brkarić, Valter Stojšić i Tamara Nikolić Đerić napravio je veoma široku i sadržajnu priču čiji je ovaj centar samo jedan dio.
„Kroz postav smo htjeli objasniti odakle je stiglo stanovništvo koje govori vlaški jezik, kako su živjeli, kako su izgradili kuće, što su jeli, čime su se bavili…“, objasnila nam je Brkarić, a onda smo saznali i što je to Mediateka, prostor koji nas je također.
Važan dio ovog centra je i Kontraband, aktivnost kojom su se bavili ljudi s ovog područja. Za one koji ne znaju, dana 18. ožujka 1930. talijanska vlast proglasila je bescarinsku zonu u Kvarnerskoj provinciji.
Obuhvaćala je Rijeku, Opatiju, Ičiće, Iku, Lovran, Mošćeničku Dragu i Matulje. U tim je mjestima roba široke potrošnje bila jeftinija nego u okolnom području. Time se u idućih 13 godina otvorio put za Kontraband – krijumčarenje i preprodaju robe iz bescarinske zone. Za nešto mlađe koji vole provoditi vrijeme u prirodi, kreirana je i aplikacija “Putevima Kontrabanda” u kojoj možete potražiti staze i sve potrebno za cjelodnevni izlet.
Koronavirus je pomalo usporio aktivnosti i posjete mladih Interpretacijskom centru u Šušnjevici, ali se za nadati kako će ubrzo mnogi osnovnoškolci doći vidjeti kako se živjelo na ovim prostorima u nekim prošlim vremenima.
