Home RUBRIKE Vikendom konkretno VIKENDOM KONKRETNO | Mauricio Kožljan: „Labinski nogometni klub nikad nije bio veći!”

VIKENDOM KONKRETNO | Mauricio Kožljan: „Labinski nogometni klub nikad nije bio veći!”

Kraj godine je pred vratima, a NK Rudar Trans Euro pravi još jedan rezime 2022. godine. Zbog toga smo odlučili za intervju zamoliti dopredsjednika kluba Mauricija Kožljana koji je glavna i odgovorna osoba kada je omladinski pogon u pitanju.

Za početak, kakva je godina iza omladinskog pogona Rudar Trans Euro?

Teška, izrazito teška, rekao bih usporedivo teška s 2020. godinom, ali i veoma uspješna. Na kraju, imamo zbog čega biti ponosni, prvenstveno na ogroman rad djece i trenera, ali i na rezultate.

Koronavirus utječe na sve pomalo, pa i na sport, a s psihičke strane je sigurno teže. Naravno, i s fizičke, ali tu se dečki oporave, dok psihološki je neizvjesnost konstantna, a to je problem i bilo bi super kad bi to „izgubili“ negdje po putu u 2022. godini.

Uvijek ista pitanja – kako s uvjetima? No, vidi se tračak nade…

Ma, za nas to nije tračak nade, nego ogromna stvar. Pretpostavljam da misliš na uvrštenje u proračun početka izgradnje igrališta s umjetnom travom na Vinežu. To je za nas odluka velika kao Učka.

Što se tiče aktualnih uvjeta, već se prečesto ponavljam, ali možda je to i dobro, da se ne zaboravi – treneri u omladinskom pogonu Rudara su čudotvorci. Ove jeseni smo imali odlično vrijeme pa smo puno trenirali i na stadionu, ali u globalu, tko god nije probao osmisliti trening za kišnih dana na igrališta Matija Vlačić ili na komadu umjetne iza gola s 20 igrača, ne shvaća koliko je to problematično.

Zbog toga, koristim priliku da svim trenerima u našem klubu čestitam na predanom radu u proteklom razdoblju i da ih pohvalim.

Rezultati? Kad ih nema, kaže se da su nevažni. Kad ih ima, svi se vole pohvaliti njima.

Kada u klubu imate devet omladinskih selekcija u natjecanju, normalno je da će neki biti iznad očekivanja, a neki ispod. Važno je znati koje okolnosti su utjecale na eventualni slabiji rezultat u nekom godištu i to pokušati ispraviti, iako rezultat u mlađim kategorijama nije relevantan jer mnogo faktora na njega utječe koji nisu usko povezani s razvojem igrača.

Sigurno nam je drago što su pojedine momčadi u vrhu svojih liga, ali moramo znati svoj cilj. Po meni, od prvog dana, cilj je bio stvaranje igrača za seniorsku momčad, a rezultat možemo nazvati koliko-toliko važnim u juniorima i kadetima.

Zbog toga, veoma mi je drago što su juniori jesenski prvaci i smatram da je to dokaz sistematičnog rada kroz niz godina iza nas. To sigurno veseli, ali treba i još jedanput dodati kako rezultat nije, ne smije niti će ikad biti primaran cilj.

Vaši kritičari kažu da klub ima previše trenera bez potrebnih licenci za rad u trećeligaškom klubu?

Da, ali važnije je tko kaže, nego što kaže. To su oni isti koji bi voljeli na račun papira primati plaću od 3-4 tisuće kuna i šetat se u jakni po terenu dok djeca igraju na dva gola. Ta vremena su prošla i nadam se da se više nikad neće vratiti.

Mlade dečke koje smo postavili za trenere ovog ljeta su se svi do jednog pokazali kao veliki radnici i karakteri koji mogu biti uzori mladim nogometašima. To je ono krucijalno, preduvjet. A školovati se moraju, uostalom, polažu za licencu i za to nemam nikakvog straha.

Omladinski pogon Rudara Trans Euro u istarskim okvirima, kako stojite?

Polako dolazimo do zaključka kojeg smo trebali prije shvatiti. Zbog geografskog položaja, standarda života i broja ljudi, mi se nemamo s kime uspoređivati. Odnosno, nema smisla se uspoređivati s nikim.

Brojke su jasne – Labin je trenutno četvrti grad po veličini u Istri. Isto tako, uspoređivati istočnu i zapadnu Istru po pitanju standarda – to je suludo. Nogometni klub Rudar Trans Euro na današnji dan prema podacima iz HNS-ovog COMET sustava ima 205 članova te smo uvjerljivo najveća sportska obitelj na Labinštini i šire.

I ne, to nije ‘spisak želja’ kakve objavljuju neki klubovi, već brojka registriranih igrača, što znači da u nju nije ubrojen ni nogometni vrtić. Ovo je klub ogromne tradicije i moja sljedeća rečenica je ‘teška’, ali je brojke potvrđuju – labinski nogometni klub nikad nije bio veći, u smislu broja igrača.

Možemo malo i o seniorima. Roberto Paliska novi je trener, kako gledate na tu odluku kluba?

Roberta Palisku u Rudar nije vratio Mino Raiola ni Zdravko Mamić, nego Mauricio Kožljan i to govori sve o tome što ja mislim o njemu. Pohvale neću nizati, samo ću istaknuti da se ne sjećam kada je posljednji put neki novopostavljeni trener seniora dobio toliko pozitivnih komentara na društvenim mrežama. Zasluženo.

E sad, s malom dozom ironije, ja sam vjerojatno i najnezadovoljnija osoba time što je Pale postao trener seniora. Zašto? Jer smo tu izgubili fantastično rješenje za juniorsku selekciju. Ali, problemi su tu da ih rješavamo, a drago mi je da je ponovno pokrenut onaj nevidljiv val optimizma u Labinu, rekao bih, zbog njega.

Kakvi su planovi za 2022. godinu, moramo se dotaknuti i Trofeja labinskih rudara?

Planove u ova vremena treba mudro kriti i pomno planirati. Slično smo napravili s turnirom u pred-pandemijska vremena. Doveli smo 12 ljudi na spavanje u Rabac i nadali se najboljem.

Radili kao ‘konji’ i danas imamo turnir koji u Labin i Rabac dovede više od tisuću ljudi. Plan je održati sedmi turnir u lipnju, imamo puno novosti koje ćemo pravovremeno objaviti, ali zasad je plan i želja samo jedno – da svi ostanemo zdravi.

U tom bi ozračju i završio – ove protekle dvije godine pokazale su nam da je sve lijepo i super, ali da je zdravlje preduvjet svemu. Zbog toga, svim ljudima dobre volje želim upravo to u nadolazećim godinama. Neka zdravlja ne fali, svima sve najbolje u 2022. godini!